2015. na dva kotača

2015. je po pitanju bicikliranja bila veoma uspješna. Ispedalirao sam rekordnih 6488 km prema ciklokompjuteru. Kilometraža nije najvažniji faktor u cijeloj priči već to što sam si pokazao kako mogu bez nekog pretjeranog zalaganja raditi više od 500 km mjesečno.

Rekordan mjesec je bio lipanj, kada sam odvozio 1055 km. Pamtim posebice dvije vožnje od 120 km, svaka lijepa na svoj način. Prva je bila preko Vukomeričkih gorica do Gline i nazad preko Petrinje. Prekrasan krajolik, odlično društvo i super vrijeme. Druga ruta je bila krajem lipnja, preko Sljemena u Zagorje i povratak na Kašinu i Sesvete. Ponovno 120 km uz krasno vrijeme, krajolike i odlično društvo. Nažalost, samo par dana kasnije, 1. srpnja, imao sam sudar. U trenutku nepažnje dok sam pedalirao na posao udario sam u autobusnu postaju, pao i slomio ruku. Oparavak je bio brz, nakon 6 tjedana sam redovito biciklirao ali izgubilo se dragocjeno stabilno ljetno vrijeme. Bez te „saobraćajke“, sigurno bih imao 7.000 km, a možda i 7.500 km. 

Od vožnji izdvojio bih još Tour de Tur. Vozio sam Proturist rutu u duljini od 58 km. Ne znam što me taj dan spopalo, adrenalin, điberenje u zavjetrini drugih biciklista ili nešto treće, ali stvar sigurno nije bila u mojim nogama. Utrku sam završio s vremenom od 2h i 13 minuta na 68. mjestu uz prosjek od gotovo 26 km/h, bez obzira na brda. Vozim trekkinga i još sam zelen tako da to smatram dobrim rezultatom. Ove godine bit ću sretan ako zadržim brzinu i nadam se kako će na moj rezultat veći utjecaj imati kvadricepsi nego neka viša sila. 

Uz Tour de Tur, tu su bila još dva posjeta Samoborskom gorju, tj. Plješivici. Njeni usponi me uvijek iznenade i vidim kako sam ojačao, ali na nekim mjestima puknem i moram stati kako bih došao do zraka. Nadam se da ću ove godine eliminirati te probleme.  Osim Samoborskog gorja, jedna vožnja na kraju listopada kroz Vukomeričke gorice bila je jedan od najljepših iskustava koje sam imao. Cijele šume u nijansama crvenog i žutog lišća, krasno toplo vrijeme i prekrasna brda. Snimio sam video, traje 20 minuta jer mi jednostavno bilo žao izbacivati dijelove.

Gotovo pola kilometraže izvozio sam na putu do posla i po gradu, ono što bi se opisalo kao commute. Uštedilo se dosta na gorivu, odmorilo dušu ali sam si dokazao kako se biciklirati može noću, uz adekvatna svjetla, po magli i zimi. Do prije dvije godine takve vremenske prilike u mojoj glavi su blokirale uopće pomisao na vožnju. Danas mi je važno samo da nešto ne pada, nema leda na cesti i da su temperature više od -2°C.

Što dodati na kraju pregleda godine. Pazite na se, vozite što češće i što više. Otkrivati i uživati u krajolicima je najljepše na biciklu. Dovoljno je brz za prelazak velikih udaljenosti, a opet dovoljno spor da doživite krajolik. Osim vizualnih nagrada, osjećat ćete se bolje, imat ćete bolju tjelesnu spremu i bit ćete zdraviji.

Gdje sam najviše pedalirao možete vidjeti na preglednoj karti koju sam napravio. Što je boja „toplija“ to sam više puta tuda prešao.