Večeras se razvedrilo pa sam odradio kratko promatranje novim dvogledom, Lacerta Explorer 8x45.
Na promatranje sam se zaputio do sela Stružec Posavski, pritom sam sa SQM uređajem mjerio kvalitetu neba. Na mjestu promatranja, u 19:25 SQM je izmjerio 20.70, što je solidno nebo. Unatoč tome, mogao sam vidjeti svjetla javne rasvjete koja su postavljena uz cestu, a kako cesta ide po savskom nasipu, onda se vide s veće udaljenosti. Napravio sam jednu kobnu grešku zbog čega je promatranje bilo dosta kratko: nisam ponio rukavice. Vani nije bilo toliko hladno ali puše sjeverni vjetar od kojeg mi je ispucala koža na rukama.
Što se tiče samog promatranja, krenuo sam s traženjem M79, malenog kuglastog skupa u Zecu. Nisam ga uspio naći, čini se kako je ipak presitan i taman za uočavanje u dvogledu. Činjenica da je zviježđe bilo možda 10° izad horizonta nije pomogla. Prebacio sam se na sigurnu metu, M42 u Orionu. Maglica se jasno vidjela, na prvi mah sam vidio dvije zvijezde. Jedna je predstavljala Trapez, a druga one tri zvijezdice na istočnoj strani maglice. No kada sam smirio ruke mogao sam lijevu zvijezdicu razdvojiti u trojac, što ona u biti i je. Nije bilo ni naznaka M43 ili Running Man maglice, ali se zato lijepo vidio NGC 1981 – Orionova kruna. U njemu sam izbrojao 7 sitnih zvijezdica. Pomaknuo sam dvogled na Orionov pojas i otkrio kako nema šanse da vidim NGC 2024, ali zato sam među zvijezdama spazio okruglu mrljicu svjetla – M78. Sljedeći objekt u okularima je bio M35, poznati otvoreni skup. Sada je izgledao kao magličasta gruda svjetla s nekoliko sjajnijih zvijezdica. Mliječna Staza oko njega je bila jako lijepa i bogata. Preselio sam se u Kočijaša, gdje sam vidio tri otvorena skupa iz Messierovog kataloga. Naknap su stali u vidno polje dvogleda. Najviši je bio M38, koji je izgledao kao granulasta mrljica sa zvijezdicama na rubu vidljivosti. Ispod njega je M36 izgledao kao sitni kuglasti skup u malom teleskopu, mutna mrlja sjajnija u središtu. Sličnog izgleda bio je M37, samo što je on ipak davao naznake granulacije. Kada sam već bio blizu prešao sam do Dvostrukog skupa. NGC 869 i 884 rasturili su, s tim da me iznandio luk zvijezda koji se pružao na lijevo iz NGC 869. Takve velike strukture čovjek ne uočava u teleskopu. Malo dalje je bio M34, čije su se pojedine zvijezde jasno vidjele. Prešao sam i do NGC 752, otvorenog skupa između Andromede i Trokuta. Vidio sam nakupinu zvijezda koja je izgledala kao kikiriki, s južne strane omeđena malo sjajnijim zvijezdama. Naravno, uslijedio je posjet Andromedinoj galaksiji. Mrcina je zauzimala ¼ vidnog polja, a kada bih smirio pogled mogao sam uočiti M32 kao mutnu zvijezdu desno gore iznad jezgre. M110 se vidjela samo skrenutim pogledom na trenove. Obišao sam još M33 koja se jasno vidjela kao blago elipsasta maglica smještena među zvijezdama. Plejade su bile fantastične, 7 sestara je otkrilo ostatak rodbine, lukove zvijezda. Čak bi se usudio reći da su Plejade u dvogledu bile manje od Andromede. Hijade su nadmašile Plejade, baš je to krasan skup i dvogled baš lijepo istakne zvijezde. Skrenuo sam naglo ka sjeveru i pronašao M81. Galaksiju sam mogao jasno identificirati kao ovalnu mrlju s zvijezdama ispod i desno od nje. M82 nisam spazio na prvu, možda mi je „namignula“ dok sam bauljao po vidnom polju. Prsti su mi se već sledili i poplavili pa sam promatranje priveo kraju. Zadnji objekt koji sam pogledao bio je M103 u Kasiopeji.
Stvari su se dosta dobro vidjele, možda ovako opisi izgledaju pesimistično (mutno, tamno, jedva...), ali treba uzeti u obzir kako sam navikao na poglede u teleskopu gdje objekti izgledaju daleko raskošnije. Osim možda M110, svi objekti sinoć su se lako vidjeli, a ne uočavanje M82 pripisujem jakom LP koji je okupira nebo na potezu od jugozapada do sjeveroistoka.
Na promatranje sam se zaputio do sela Stružec Posavski, pritom sam sa SQM uređajem mjerio kvalitetu neba. Na mjestu promatranja, u 19:25 SQM je izmjerio 20.70, što je solidno nebo. Unatoč tome, mogao sam vidjeti svjetla javne rasvjete koja su postavljena uz cestu, a kako cesta ide po savskom nasipu, onda se vide s veće udaljenosti. Napravio sam jednu kobnu grešku zbog čega je promatranje bilo dosta kratko: nisam ponio rukavice. Vani nije bilo toliko hladno ali puše sjeverni vjetar od kojeg mi je ispucala koža na rukama.
Što se tiče samog promatranja, krenuo sam s traženjem M79, malenog kuglastog skupa u Zecu. Nisam ga uspio naći, čini se kako je ipak presitan i taman za uočavanje u dvogledu. Činjenica da je zviježđe bilo možda 10° izad horizonta nije pomogla. Prebacio sam se na sigurnu metu, M42 u Orionu. Maglica se jasno vidjela, na prvi mah sam vidio dvije zvijezde. Jedna je predstavljala Trapez, a druga one tri zvijezdice na istočnoj strani maglice. No kada sam smirio ruke mogao sam lijevu zvijezdicu razdvojiti u trojac, što ona u biti i je. Nije bilo ni naznaka M43 ili Running Man maglice, ali se zato lijepo vidio NGC 1981 – Orionova kruna. U njemu sam izbrojao 7 sitnih zvijezdica. Pomaknuo sam dvogled na Orionov pojas i otkrio kako nema šanse da vidim NGC 2024, ali zato sam među zvijezdama spazio okruglu mrljicu svjetla – M78. Sljedeći objekt u okularima je bio M35, poznati otvoreni skup. Sada je izgledao kao magličasta gruda svjetla s nekoliko sjajnijih zvijezdica. Mliječna Staza oko njega je bila jako lijepa i bogata. Preselio sam se u Kočijaša, gdje sam vidio tri otvorena skupa iz Messierovog kataloga. Naknap su stali u vidno polje dvogleda. Najviši je bio M38, koji je izgledao kao granulasta mrljica sa zvijezdicama na rubu vidljivosti. Ispod njega je M36 izgledao kao sitni kuglasti skup u malom teleskopu, mutna mrlja sjajnija u središtu. Sličnog izgleda bio je M37, samo što je on ipak davao naznake granulacije. Kada sam već bio blizu prešao sam do Dvostrukog skupa. NGC 869 i 884 rasturili su, s tim da me iznandio luk zvijezda koji se pružao na lijevo iz NGC 869. Takve velike strukture čovjek ne uočava u teleskopu. Malo dalje je bio M34, čije su se pojedine zvijezde jasno vidjele. Prešao sam i do NGC 752, otvorenog skupa između Andromede i Trokuta. Vidio sam nakupinu zvijezda koja je izgledala kao kikiriki, s južne strane omeđena malo sjajnijim zvijezdama. Naravno, uslijedio je posjet Andromedinoj galaksiji. Mrcina je zauzimala ¼ vidnog polja, a kada bih smirio pogled mogao sam uočiti M32 kao mutnu zvijezdu desno gore iznad jezgre. M110 se vidjela samo skrenutim pogledom na trenove. Obišao sam još M33 koja se jasno vidjela kao blago elipsasta maglica smještena među zvijezdama. Plejade su bile fantastične, 7 sestara je otkrilo ostatak rodbine, lukove zvijezda. Čak bi se usudio reći da su Plejade u dvogledu bile manje od Andromede. Hijade su nadmašile Plejade, baš je to krasan skup i dvogled baš lijepo istakne zvijezde. Skrenuo sam naglo ka sjeveru i pronašao M81. Galaksiju sam mogao jasno identificirati kao ovalnu mrlju s zvijezdama ispod i desno od nje. M82 nisam spazio na prvu, možda mi je „namignula“ dok sam bauljao po vidnom polju. Prsti su mi se već sledili i poplavili pa sam promatranje priveo kraju. Zadnji objekt koji sam pogledao bio je M103 u Kasiopeji.
Stvari su se dosta dobro vidjele, možda ovako opisi izgledaju pesimistično (mutno, tamno, jedva...), ali treba uzeti u obzir kako sam navikao na poglede u teleskopu gdje objekti izgledaju daleko raskošnije. Osim možda M110, svi objekti sinoć su se lako vidjeli, a ne uočavanje M82 pripisujem jakom LP koji je okupira nebo na potezu od jugozapada do sjeveroistoka.
Nema komentara:
Objavi komentar