2015. na dva kotača

2015. je po pitanju bicikliranja bila veoma uspješna. Ispedalirao sam rekordnih 6488 km prema ciklokompjuteru. Kilometraža nije najvažniji faktor u cijeloj priči već to što sam si pokazao kako mogu bez nekog pretjeranog zalaganja raditi više od 500 km mjesečno.

Rekordan mjesec je bio lipanj, kada sam odvozio 1055 km. Pamtim posebice dvije vožnje od 120 km, svaka lijepa na svoj način. Prva je bila preko Vukomeričkih gorica do Gline i nazad preko Petrinje. Prekrasan krajolik, odlično društvo i super vrijeme. Druga ruta je bila krajem lipnja, preko Sljemena u Zagorje i povratak na Kašinu i Sesvete. Ponovno 120 km uz krasno vrijeme, krajolike i odlično društvo. Nažalost, samo par dana kasnije, 1. srpnja, imao sam sudar. U trenutku nepažnje dok sam pedalirao na posao udario sam u autobusnu postaju, pao i slomio ruku. Oparavak je bio brz, nakon 6 tjedana sam redovito biciklirao ali izgubilo se dragocjeno stabilno ljetno vrijeme. Bez te „saobraćajke“, sigurno bih imao 7.000 km, a možda i 7.500 km. 

Od vožnji izdvojio bih još Tour de Tur. Vozio sam Proturist rutu u duljini od 58 km. Ne znam što me taj dan spopalo, adrenalin, điberenje u zavjetrini drugih biciklista ili nešto treće, ali stvar sigurno nije bila u mojim nogama. Utrku sam završio s vremenom od 2h i 13 minuta na 68. mjestu uz prosjek od gotovo 26 km/h, bez obzira na brda. Vozim trekkinga i još sam zelen tako da to smatram dobrim rezultatom. Ove godine bit ću sretan ako zadržim brzinu i nadam se kako će na moj rezultat veći utjecaj imati kvadricepsi nego neka viša sila. 

Uz Tour de Tur, tu su bila još dva posjeta Samoborskom gorju, tj. Plješivici. Njeni usponi me uvijek iznenade i vidim kako sam ojačao, ali na nekim mjestima puknem i moram stati kako bih došao do zraka. Nadam se da ću ove godine eliminirati te probleme.  Osim Samoborskog gorja, jedna vožnja na kraju listopada kroz Vukomeričke gorice bila je jedan od najljepših iskustava koje sam imao. Cijele šume u nijansama crvenog i žutog lišća, krasno toplo vrijeme i prekrasna brda. Snimio sam video, traje 20 minuta jer mi jednostavno bilo žao izbacivati dijelove.

Gotovo pola kilometraže izvozio sam na putu do posla i po gradu, ono što bi se opisalo kao commute. Uštedilo se dosta na gorivu, odmorilo dušu ali sam si dokazao kako se biciklirati može noću, uz adekvatna svjetla, po magli i zimi. Do prije dvije godine takve vremenske prilike u mojoj glavi su blokirale uopće pomisao na vožnju. Danas mi je važno samo da nešto ne pada, nema leda na cesti i da su temperature više od -2°C.

Što dodati na kraju pregleda godine. Pazite na se, vozite što češće i što više. Otkrivati i uživati u krajolicima je najljepše na biciklu. Dovoljno je brz za prelazak velikih udaljenosti, a opet dovoljno spor da doživite krajolik. Osim vizualnih nagrada, osjećat ćete se bolje, imat ćete bolju tjelesnu spremu i bit ćete zdraviji.

Gdje sam najviše pedalirao možete vidjeti na preglednoj karti koju sam napravio. Što je boja „toplija“ to sam više puta tuda prešao.

Druženje s dvogledom

Večeras se razvedrilo pa sam odradio kratko promatranje novim dvogledom, Lacerta Explorer 8x45.

Na promatranje sam se zaputio do sela Stružec Posavski, pritom sam sa SQM uređajem mjerio kvalitetu neba. Na mjestu promatranja, u 19:25 SQM je izmjerio 20.70, što je solidno nebo. Unatoč tome, mogao sam vidjeti svjetla javne rasvjete koja su postavljena uz cestu, a kako cesta ide po savskom nasipu, onda se vide s veće udaljenosti. Napravio sam jednu kobnu grešku zbog čega je promatranje bilo dosta kratko: nisam ponio rukavice. Vani nije bilo toliko hladno ali puše sjeverni vjetar od kojeg mi je ispucala koža na rukama.

Što se tiče samog promatranja, krenuo sam s traženjem M79, malenog kuglastog skupa u Zecu. Nisam ga uspio naći, čini se kako je ipak presitan i taman za uočavanje u dvogledu. Činjenica da je zviježđe bilo možda 10° izad horizonta nije pomogla. Prebacio sam se na sigurnu metu, M42 u Orionu. Maglica se jasno vidjela, na prvi mah sam vidio dvije zvijezde. Jedna je predstavljala Trapez, a druga one tri zvijezdice na istočnoj strani maglice. No kada sam smirio ruke mogao sam lijevu zvijezdicu razdvojiti u trojac, što ona u biti i je. Nije bilo ni naznaka M43 ili Running Man maglice, ali se zato lijepo vidio NGC 1981 – Orionova kruna. U njemu sam izbrojao 7 sitnih zvijezdica. Pomaknuo sam dvogled na Orionov pojas i otkrio kako nema šanse da vidim NGC 2024, ali zato sam među zvijezdama spazio okruglu mrljicu svjetla – M78. Sljedeći objekt u okularima je bio M35, poznati otvoreni skup. Sada je izgledao kao magličasta gruda svjetla s nekoliko sjajnijih zvijezdica. Mliječna Staza oko njega je bila jako lijepa i bogata. Preselio sam se u Kočijaša, gdje sam vidio tri otvorena skupa iz Messierovog kataloga. Naknap su stali u vidno polje dvogleda. Najviši je bio M38, koji je izgledao kao granulasta mrljica sa zvijezdicama na rubu vidljivosti. Ispod njega je M36 izgledao kao sitni kuglasti skup u malom teleskopu, mutna mrlja sjajnija u središtu. Sličnog izgleda bio je M37, samo što je on ipak davao naznake granulacije. Kada sam već bio blizu prešao sam do Dvostrukog skupa. NGC 869 i 884 rasturili su, s tim da me iznandio luk zvijezda koji se pružao na lijevo iz NGC 869. Takve velike strukture čovjek ne uočava u teleskopu. Malo dalje je bio M34, čije su se pojedine zvijezde jasno vidjele. Prešao sam i do NGC 752, otvorenog skupa između Andromede i Trokuta. Vidio sam nakupinu zvijezda koja je izgledala kao kikiriki, s južne strane omeđena malo sjajnijim zvijezdama. Naravno, uslijedio je posjet Andromedinoj galaksiji. Mrcina je zauzimala ¼ vidnog polja, a kada bih smirio pogled mogao sam uočiti M32 kao mutnu zvijezdu desno gore iznad jezgre. M110 se vidjela samo skrenutim pogledom na trenove. Obišao sam još M33 koja se jasno vidjela kao blago elipsasta maglica smještena među zvijezdama. Plejade su bile fantastične, 7 sestara je otkrilo ostatak rodbine, lukove zvijezda. Čak bi se usudio reći da su Plejade u dvogledu bile manje od Andromede. Hijade su nadmašile Plejade, baš je to krasan skup i dvogled baš lijepo istakne zvijezde. Skrenuo sam naglo ka sjeveru i pronašao M81. Galaksiju sam mogao jasno identificirati kao ovalnu mrlju s zvijezdama ispod i desno od nje. M82 nisam spazio na prvu, možda mi je „namignula“ dok sam bauljao po vidnom polju. Prsti su mi se već sledili i poplavili pa sam promatranje priveo kraju. Zadnji objekt koji sam pogledao bio je M103 u Kasiopeji.

Stvari su se dosta dobro vidjele, možda ovako opisi izgledaju pesimistično (mutno, tamno, jedva...), ali treba uzeti u obzir kako sam navikao na poglede u teleskopu gdje objekti izgledaju daleko raskošnije. Osim možda M110, svi objekti sinoć su se lako vidjeli, a ne uočavanje M82 pripisujem jakom LP koji je okupira nebo na potezu od jugozapada do sjeveroistoka.

Uvod

Pozdrav dragi Čitatelju, koji je ovdje došao slučajno ili namjerno.
Želio bih se ovim kratki tekstom predstaviti i objasniti svrhu bloga.

Moje ime je Vedran, što je jasno vidljivo iz naziva bloga. Živim u jednom selu kraj Velike Gorice otkako znam za sebe. Od malena sam fasciniran svijetom oko nas i trudim se to što bolje zabilježiti. Iz tog razloga volim kartografiju, volim raditi grafičke prikaze prostora i svijeta oko sebe. Slobodno vrijeme ulažem u projekt OpenStreetMap i mogu se pohvaliti kako sam trenutno osoba u Hrvatskoj koja je unijela najviše podataka.
Uz kartografiju volim i astronomiju. Od svih svojih strasti, njoj sam najviše posvećen. Kao što je slučaj s kartografijom, želja da sve zabilježim dovela je do toga da vodim dnevnike promatranja. Ako ste željni nebeskih putopisa, kliknite ovdje kako bi ste otišli na DeepSkyPediu, gdje ih možete pročitati. Osim što promatram i vodim dnevnike, već 7 godina s prijateljem Markom vodim radioemisiju Zvjezdoznanci. Emisija se već 4. godinu emitira na RadioStudentu, a snimke emisija možete preslušati na našem Youtube kanalu.
Vezano uz astronomiju, aktivan sam na promoviranju problematike svjetlosnog zagađenja. Web stranica na kojoj možete više naučiti o tom problemu, kojoj sam jedan od suradnika, je Ekorasvjeta.net
Na kraju dolazi moja treća velika strast, a to je biciklizam. Od malena vozim bicikl ali zadnjih par godina to više nije nekakvih tisuću kilometara godišnje, već par tisuća. Bicikl je sjajno sredstvo za otkriti krajolike jer vam pruža mogućnost prelaska velikih udaljenosti, a opet je dovoljno spor da prijemiteti i one fine detalje koji kad ste u autu samo prozuje pokraj vas. Najviše vozim bicikl vozim po Velikogoričkom kraju i Vukomeričkim goricama. Mojih prvih par postova vjerojatno će više biti orijentirano na biciklizam i kartografiju, jer radim na svom privatnom mini projektu, ali o tome više u narednim postovima.

Dobrodošao još jednom :)